Birdlip,
15. septembar 1943.
SUPROTNOSTI
Treća
Sila
Deo
V -
Večeras ćemo govoriti o Trećoj Sili. Kao što je rečeno, Rad uči da u svim
manifestacijama, svim događajima, svim stvorenim stvarima deluju tri sile, koje
se nazivaju Aktivna, Pasivna i Neutralizujuća ili Prva, Druga i Treća Sila. Koncept Treće Sile
nije poznat nauci ni na koji način, osim što je uz pozitivno i negativno
naelektrisane čestice dodat i neutron.
Nauka je pre svega izgrađena na konceptu dve sile – to jest, akciji i reakciji.
To je u skladu sa našim uobičajenim načinom razmišljanja preko formatornog
centra, koji ne može da vidi Treću Silu. On ne može da je shvati i za to je
neophodan novi um – novi način razmišljanja. Svi možemo razumeti akciju i
reakciju: uzrok i posledicu možemo manje ili više uočiti. Kucate u
pasivni sto i on vam se suprotstavlja. Vaš prst je aktivan, a sto pasivan i vi
se povređujete. Sa druge strane, koncept Treće Sile je mnogo teže razumeti.
Međutim, ona deluje među nama i ponekad poprima oblike koji deluju kao čudo –
kao sinhroniciteti, ili događaji iste vrste koje se pojavljuju zajedno, što
nazivamo koincidencijama.
Sada,
želim da vam skrenem pažnju na reč koja se koristi u Radu da bi se imenovala ta
nevidljiva i neprepoznata Treća Sila. Zašto se ona naziva Neutralizujuća Sila? Uzmimo
najpre taj aspekt. Termin očigledno sadrži ideju neutralnosti (neuter).
Šta neutralnost znači? Prema rečniku, neutralnost jednostavno znači nijedan (od latinskog ne uter).
U
vezi sa polom, neuter znači ni muško ni žensko. U vezi sa
glagolskim oblicima, znači ni aktivno ni pasivno i tako intranzitivno – to
jest, radnja se ne prenosi na neki određeni objekat. U opštem značenju, govori
o tome da nema pripadnosti nijednom od dva određena suprotstavljena ili
definisana stanja. Od neuter dolazi neutralno.
U političkom smislu neutralno označava poziciju između dve suprotstavljene strane. U hemiji,
neutralna so nije ni kisela ni alkalna. U vojnom pogledu biti neutralan znači
ne pomagati nijednoj strani i tako ostati u stanju relativne nezavisnosti i
slobode. U sferi elektriciteta ona znači nemati ni pozitivno ni negativno
naelektrisanje. U mehanici ona označava tačku u kojoj su različite sile u
ravnoteži. Ponovo, neutralnost označava „uslove kada se ne priklanjamo
nijednom putu: odsustvo ekstremnih pogleda, uzdržavanje da se zauzme
jednostrana tačka gledišta itd.“ Sada, pređimo sa neutralnog i neutralnosti na
glagol neutralizovati.
Neutralizovati, prema rečniku, znači „učiniti niti aktivnim niti pasivnim; proizvesti
protivtežu, otkloniti uticaje putem suprotne sile, proizvesti ravnotežu.“
Navedena definicija iz rečnika samo delimično prenosi značenje u kome se termin
„neutralizujuća sila“ koristi u Radu. To nije iznenađujuće, jer se termini i
koncepti i ideje Rada ne mogu naći u rečniku. Istovremeno, mnogi termini Rada
su povezani sa terminima iz svakodnevne upotrebe. Postoji saobraznost. Kada Rad
Treću Silu naziva Neutralizujućom Silom, to znači da je njena priroda takva, da
ona nije ni aktivna ni pasivna sila i da je potpuno različita od njih. Tako,
ona je neuter u značenju, koje joj pripisuje rečnik
– to jest, nijedna – međutim, iako nijedna, ona je nešto.
Dakle, kada rečnik kaže da neutralizovati može značiti „napraviti
protivtežu, otkloniti uticaje putem suprotne sile“ to je tačno u smislu Rada,
jer se ponekad prvi efekat neutralizujuće sile javlja kao porast bilo aktivne
ili pasivne sile, kako bi se sačuvala ravnoteža. Međutim, Neutralizujuća ili
Treća Sila je odvojena i različita sila, koja potiče iz prvog trojstva ili trijade
sila i kreira prvi red
svetova na noti Si u Zraku Kreacije i omogućava rast svim
narednim nivoima kreacije udvajanjem. U prvom redu stvorenih svetova deluju
samo tri sile i one reflektuju volju Apsoluta, ali u tri oblika: u drugom redu
svetova deluje šest sila – to jest, dve trijade: i tako dalje do nivoa naše
veoma udaljene zemlje, na kojoj deluje 48 sila – to jest, 16 trijada – daleko
od volje Apsoluta i tako mehanički kada se napravi poređenje. Jer
interakcija i ukrštanje svih tih sila proizvodi probleme i mehanička
ograničenja naše egzistencije u ovom zapećku Univerzuma. Zbog tih sila ili
zakona nikakva sloboda ovde dole nije moguća, kakvi god društveni zakoni da
budu stvoreni. Govoriti o slobodi je nemoguće. Međutim, radeći na sebi, čovek
može dospeti pod uticaj manjeg broja zakona.
Da
bi to moglo da se ostvari, prva stvar, koju on mora učiniti, jeste da se seća sebe. U životu čovek ne
pamti sebe. Sa te tačke gledišta bih večeras želeo da vam govorim o Trećoj
Sili. Tačka gledišta, gde čovek može početi da postaje slobodnijim, leži između
suprotnosti, u oblasti u sredini zamaha klatna i aktom samo-sećanja on počinje
da se približava tom mestu, psihološki govoreći. Bilo bi nemoguće opisati sve
različite načine samo-sećanja, čak i kada bismo ih poznavali. Emocionalno
razumevanje naše pozicije na ovoj majušnoj, daleko udaljenoj planeti,
nebitnosti lične egzistencije, može doneti neki stepen samo-sećanja. Ponekad i
samo posmatranje neba po noći, sa milijardama zvezda, proizvodi stanje slično
samo-sećanju, izvlačeći nas iz samoljubivih osećanja. Sve što izvlači snagu iz
ličnosti može doneti tračke Samo-Sećanja. Međutim, prepoznavanje ukusa ovog stanja, jeste ono što je
važno. Jer u tom stanju i samo u tom stanju pomoć može da dopre do nas. Taj
osećaj Rada i čitavog background-a ezoterijskog učenja može proizvesti
stanje Samo-Sećanja, a razvitak mentalne i emocionalne evaluacije Rada jeste
ono, čemu moć Samo-Sećanja pripada, daleko od prolaznih oblika, indukovanih
manje ili više slučajno. Taj rastući osećaj Rada kao jačeg od života i njegovih
uspona i padova i njihanja tamo-amo između suprotnosti proizvodi stanje
Samo-Sećanja, koje nije nastalo slučajno niti predstavlja prolazno iskustvo.
Međutim, tokom veoma dugo vremena mi mešamo Rad sa asocijacijama, sa mašinom
ličnosti, koju pokreće život i koja na njega reaguje mehanički. I to je
neizbežno, jer je moguće samo postepeno odvajanje. Osoba se ne može odjednom
odvojiti od ličnosti. To bi je uništilo. Tako, iako pokušavamo da radimo,
identifikujemo se sa reakcijama ličnosti, koje izgledaju drugačije i realne ili
„prirodnije“, kako volimo da kažemo. Istovremeno, možemo veoma dobro znati da
je potrebno da se setimo sebe i čak to želeti, ali ne biti u stanju da to
učinimo. Nismo u stanju jer smo identifikovani sa reakcijama ličnosti. Vidimo
događaj, šta god da je u pitanju, preko ličnosti – to jest, kroz naše stavove,
odbojnike, asocijacije, slike, negativne emocije i tako dalje, ukratko, sve one
tipične reakcije koje pripadaju našoj lično stečenoj ličnosti. To jest,
posmatramo ga sa stanovišta života a ne sa stanovišta Rada – i to iako ne
zaboravljamo Rad i čak pokušavamo da radimo. Sada, ako smo identifikovani sa
reakcijama naše ličnosti i istovremeno pokušavamo da se setimo sebe, otkrićemo
da je to nemoguće. Biti identifikovan i biti u stanju Samo-Sećanja je nemoguće.
Nije reč samo o tome da je njihov ukus suprotan, već pre da su oni nespojivi.
Što smo više identifikovani, to smo više u životu pod mehaničkim zakonima ove
planete. Što smo više u stanju Samo-Sećanja, to u većoj meri stojimo pod
svesnim uticajima. U Radu ideja Samo-Sećanja – to jest, Treće Stanje Svesti,
gde pomoć može da dopre do nas – uvek stoji u vezi sa neidentifikovanjem. Rad
kao Treća Sila stiže do nas samo kada smo relativno budni – to jest, u nekom stepenu
Samo-Sećanja. Originalna ideja molitve bila je da nas dovede u stanje
Samo-Sećanja, da ukloni naše teškoće, ili da se zatraži pomoć i stekne svest o
našoj nemoći da činimo.
Međutim, molitva na ovaj način je veoma teška. Moliti mehanički ili nasilno ili
tragično ili iz osećanja dužnosti ili pobožno ne može dati rezultate. Na
molitvu se može odgovoriti samo onda kada sve tri centra sarađuju. A ta tri
centra mogu da sarađuju samo ako su „u fokusu“, a to je kada smo negde u
sredini zamaha klatna, a ne na nekoj od strana. Akt Samo-Sećanja jeste pokušaj da
postavimo sebe negde u sredinu tog zamaha. Biti u sredini jeste biti u stanju Samo-Sećanja. Rad na identifikaciji
odvaja čoveka, tako da se on ne njiše sa jedne strane na drugu. Može se reći da
Samo-Sećanje teži tome da bude u Trećoj Sili, a da neidentifikovanje stremi
tome da ne bude u dve suprotstavljene sile. Kada pokušavamo da delujemo sa
jedne ili druge strane klatna, kao kada kažemo u životu: „To je previše“, - to
jest, kada delujemo iz stanja identifikacije – ne možemo izraziti ništa više od
uobičajenog rada suprotnosti kao akcija-reakcija. Udaram te: tada ti udaraš
mene: tada ja udaram tebe. I tako u beskraj. Tokom kraćeg ili dužeg perioda ja
trijumfujem, tada usled mehaničkog njihanja klatna ti trijumfuješ i tako dalje.
Sada si ti prvi: sada sam ja prvi. Sada sam na vrhu: sada si ti na vrhu. To je
život, njihanje između suprotnosti. To je „spuštanje sa brda“ i „kotrljanje na
dole“. U čitavoj toj igri suprotnosti nema rešenja. To je razlog zašto se život
u Radu naziva nerešivim. Imate samo satisfakciju suprotnosti, koje su lopovi.
Uzmite, na primer, ljubomoru i njen neprijatan trijumf. Ta satisfakcija – kao
što je rečeno, trijumfovanje nad neprijateljem – jeste prolazna. Međutim, ako
radite na svojim mehaničkim reakcijama, počinjete da izmičete toj
dvocilindričnoj mašini života, u kojoj se uvek jedan klip pomera na gore, a
drugi na dole i obrnuto. Kada osetite neobičnu snagu Rada, počinjete da
shvatate da ne možete rešiti teškoće jednostranom i samim tim
nasilnom akcijom. Međutim, potrebno je dosta vremena i rada da se to shvati. Da
bismo dosegli bilo šta nalik rešenju,
moramo naučiti kako da se kratko krećemo u jednom pravcu, a zatim kratko
krećemo u suprotnom pravcu dok ne stignemo u sredinu. To je veoma teško.
Međutim, putem ovog metoda možete doseći Treću Silu u kojoj leže dobro i istina
– to jest, pravo značenje i time rešenje.
Sada,
želim da večeras dodam samo još jednu stvar. Reč je o unutrašnjoj tišini.
Radeći na sebi i uočavajući kako njihanje klatna ulazi u vas i kako sada
mislite ili osećate ovo, a sada mislite ili osećate suprotno i ne
identifikujući se ni sa jednom stranom, koliko je to moguće na čovekovom
trenutnom stadijumu, postoji nešto što se u Radu naziva „unutrašnja tišina“.
Različita „Ja“, koja kruže po orbiti njihanja, žele da kažu sada ovo, sada ono,
kada ih svetlost svesti dotakne i probudi u kratkotrajni život. Do određenog
stepena čovek im može zabraniti da govore, pod uslovom da ima jasnu ideju da
nijedna strana nije u pravu. Unutrašnja tišina znači biti tih u sebi. To znači ne zauzimati
stranu u sebi i tako postati tih. To je nemoguće ako se identifikujete sa
svakim „Ja“. Možete pustiti da se priča odvija na jednoj ili drugoj strani, ali
posmatrati to i tako biti tih u sebi.
Ovaj
komentar govori o dostizanju središta klatna, gde Treća Sila može dopreti do
nas. Predmet Samo-Sećanja je da se stigne na mesto, koje nije niti jedna niti
druga suprotnost, već novo iskustvo i tako nova svest i razumevanje. Sve
identifikovanje pripada suprotnostima.
KRAJ